Citati predsjednika Mao Cedunga 10 – Rukovodstvo partijskih komiteta

Sistem partijskih komiteta je važan sistem Partije koji obezbjeđuje kolektivno rukovođenje i sprečava da pojedinac monopoliše rukovodstvo. U posljednje vrijeme se zapaža da je u nekim rukovodećim organima (naravno, ne u svim) uzela maha loša navika da pojedinci monopolišu rukovodstvo i da sami rješavaju važne probleme. Odluke o rješavanju važnih problema ne donose se na sastancima partijskih komiteta, nego ih donose pojedinci, dok članovi partijskih komiteta postoje samo forme radi. Postaje nemoguće da se riješe razmimoilaženja između članova komiteta i dopušta se da ona ostanu dugo neriješena. Između članova partijskih komiteta postoji samo formalno, a ne suštinsko jedinstvo. Mora se promijeniti takvo stanje. Od sada treba svuda ustanoviti solidan sistem održavanja sastanaka partijskih komiteta, počev od biroa CK do okružnih komiteta, od frontovskih do brigadnih komiteta, a takođe u partijskim organima vojnih oblasti (u odsjecima Revolucionarnog vojnog savjeta Partije ili u rukovodećim grupama), u partijskim rukovodećim grupama organa vlasti, narodnih organizacija, telegrafske agencije i redakcija listova. Sve važne probleme (naravno, ne sitne, beznačajne probleme, ili one o kojima je poslije diskusije na sastanku već donijeta odluka, koja samo čeka da se sprovede u živo) treba iznositi na diskusiju u komitetu, da bi prisutni članovi potpuno iznijeli svoja mišljenja i donijeli jasne odluke, koje će zatim sprovoditi u život odgovarajući članovi… Komitet treba da održava dvije vrste sastanaka – sastanke stalnog komiteta i plenarne sastanke, njih ne treba miješati. Osim toga, treba imati u vidu da se ne mogu zanemarivati ni kolektivno rukovođenje ni lična odgovornost. U armiji, za vrijeme borbenih dejstava i kada to zahtijeva situacija, komandant ima pravo da donosi hitne odluke.

„O učvršćenju sistema partijskih komiteta“ (20. septembar 1948), Izabrana djela IV

 

Sekretar partijskog komiteta treba da umije da bude „desetar“. Partijski komitet ima otprilike 10 do 20 članova,  on je sličan desetini u armiji, a sekretar – „desetaru“. Dobro voditi tu desetinu – zaista nije lako. Sada svaki biro i podbiro CK rukovodi prostranim područjima i ima na svojim plećima veoma složene i teške zadatke. Rukovoditi ne znači samo odrediti kurs i politiku nego i izraditi pravilne metode rada. Ako se dopusti nepažnja prema metodima rada, problemi će se pojaviti i pored pravilnog kursa i pravilne politike. Da bi izvršio svoj zadatak rukovođenja, partijski komitet treba da se oslanja na članove svoje „desetine“, treba da im omogući da potpuno igraju svoj ulogu. Da bi bio dobar „desetar“, sekretar treba da marljivo uči i da marljivo proučava probleme. Ako sekretar ili zamjenik sekretara ne budu poklanjali pažnju propagandnom i organizacionom radu među članovima svoje „desetine“, ako ne budu znali da se pravilno odnose prema članovima komiteta, ako ne budu izučavali pitanje kako uspješno održati sastanak, njima će biti veoma teško da uspješno komanduju ovom „desetinom“. Ako članovi ove „desetine“ ne budu išli u korak, oni ne mogu računati da će povesti za sobom milione ljudi u bojeve ili na izgradnju. Naravno, za razliku od odnosa između desetara i njegovih boraca, odnosi između sekretara i članova komiteta izgrađuju se na principu potčinjavanja manjine većini. Primjer desetara ovdje je samo analogija.

„Metodi rada partijskih komiteta“ (13. mart 1949), Izabrana djela IV

 

Probleme treba iznositi na sto. Tako treba da postupa ne samo desetar, nego i članovi komiteta. Ne treba pričati iza leđa. Čim se pojave problemi, treba sazvati sastanak, iznijeti ih na sto radi diskusije i donijeti odluke, i problemi će biti riješeni. Ako problemi postoje, ali se ne iznesu na sto, oni će ostati neriješeni dugo vremena, čak nekoliko godina. Osim toga, između „desetara“ i članova komiteta treba da postoji uzajamno razumijevanje. Nema ničeg važnijeg od razumijevanja, podrške i prijateljstva između sekretara i članova komiteta, između CK i biroa CK, između biroa CK i oblasnih partijskih komiteta.

Na istom mjestu

 

„Razmjena informacija.“ To znači da članovi partijskog komiteta treba da daju jedni drugima informacije sa kojima raspolažu. To je veoma važno za nalaženje zajedničkog jezika. Neki ne rade tako, nego kako je rekao Lao Ce, „iako čuju kukurijekanje pijetlova i lavež pasa druge strane, do same smrti ne preskoče jedan drugom prag“. Usljed toga, njima nedostaje zajednički jezik.

Na istom mjestu

 

Kada nešto ne shvatamo ili ne znamo, treba da pitamo potčinjene, a ne da se olako izjasnimo „za“ ili „protiv“. Nikako ne treba da se pravimo da znamo ono što u stvari ne znamo, „ne treba da se stidimo da pitamo dole“, treba da umijemo da saslušamo mišljenja kadrova nižeg stepena. Najprije treba da budemo učenici, a tek onda učitelji; najprije treba da se posavjetujemo sa kadrovima nižeg stepena, a tek onda da naređujemo… Budući da mišljenja kadrova nižeg stepena mogu biti pravilna ili nepravilna, pošto ih saslušamo, treba da ih analiziramo. Pravilna mišljenja treba da saslušamo i da radimo prema njima… Treba da saslušamo i pogrešna mišljenja koja dolaze odozdo, bilo bi nepravilno da ih uopšte ne saslušamo, ali, pošto ih saslušamo, ne treba da radimo prema njima, nego da ih kritikujemo.

Na istom mjestu

 

Naučiti „sviranje na klaviru“. Prilikom sviranja na klaviru treba staviti u pokret svih 10 prstiju, a ne da jedni dejstvuju, dok drugi ne. Ali, ako se po dirkama istovremeno udari sa istovremeno 10 prstiju, melodije neće biti.  Da bi se dobila dobra muzika, svih 10 prstiju treba da dejstvuju ritmično i harmonično. Partijski komitet treba da se čvrsto uhvati za centralni zadatak i, istovremeno, da oko njega razvije rad u drugim oblastima. Sada mi odgovaramo za rad u mnogim oblastima: treba da se brinemo o radu u svim krajevima, u svim vojnim jedinicama i na svim sektorima, ne treba da poklanjamo pažnju samo nekim problemima, a da druge gubimo iz vida. Mi obavezno treba da se naučimo metodu da „udarimo prstima“ gdje god ima problema. Neki sviraju na klaviru dobro, a neki slabo, pa je razlika u melodijama veoma velika. Članovi partijskih komiteta treba da nauče da dobro „sviraju na klaviru“.

Na istom mjestu

 

Treba se „čvrsto uhvatiti“. To znači da partijski komitet obavezno treba ne samo da se „uhvati“ za glavni rad, nego i da se za njega „čvrsto uhvati.“. Svaka stvar se može držati samo kada se čvrsto drži, bez ikakvog popuštanja. Uhvatiti se, ali ne čvrsto, isto je što i ne uhvatiti se. Otvorenom  šakom, naravno, ništa se ne može uhvatiti. Ako se šaka i stegne, ali ne čvrsto, izgleda kao da je stvar uhvaćena, ali se ipak ne može držati. Neki naši drugovi, iako se uhvate za glavni rad, ne uhvate se čvrsto, pa rad kod njih ne ide kako treba. Ne uhvatiti se, ne valja; uhvatiti se, ali ne čvrsto, takođe ne valja.

Na istom mjestu

 

„Imati brojke u glavi.“ To znači da prilikom proučavanja situacije ili problema treba poklanjati pažnju njihovoj kvantitativnoj strani i vršiti osnovnu kvantitativnu analizu. Svaki kvalitet se ispoljava u određenom kvantitetu, bez kvantiteta nema ni kvaliteta. Mnogi naši drugovi sve do sada ne shvataju potrebu poklanjanja pažnje kvantitativnoj strani stvari, osnovnim statističkim podacima, glavnim postocima, kao i kvantitativnim limitima koji određuju kvalitet stvari. Oni nemaju u glavi nikakve brojke i zato ne mogu da izbjegnu nikakve greške.

Na istom mjestu

 

„Oglas stanovništvu.“ Kao što se izdaje oglas stanovništvu, tako i o sastanku treba unaprijed javiti, da bi svi znali o čemu će se raspravljati i o čemu će se rješavati, i da bi se blagovremeno pripremili. U nekim mjestima sastanci kadrova se sazivanu bez prethodno pripremljenih referata i nacrta rezolucija, pa se ovi dokumenti skrpljaju na brzu ruku tek kada su svi učesnici na okupu. To podsjeća na izreku: „Vojnici i konji su već stigli, a hrana i furaž još nisu pripremljeni.“ To nije dobro. Ako nisu izvršene pripreme, ne treba žuriti sa sazivanjem sastanaka.

Na istom mjestu

 

„Manje ali bolje.“ Istupanja, govori, članci i rezolucije treba da budu sažeti i jasni. Ni sastanci ne treba da budu suviše dugi.

Na istom mjestu

 

Poklanjati pažnju ujedinjavanju sa onim drugovima koji imaju drugačija mišljenja od naših, da bismo radili zajedno sa njima. Ovom treba poklanjati pažnju kako u mjesnim organima, tako i u armiji. Tako treba da postupamo i sa ljudima van Partije. Mi smo se okupili iz svih krajeva zemlje, i treba da znamo da se ujedinjujemo radi zajedničkog posla ne samo sa onim drugovima koji imaju ista mišljenja kao i mi nego i sa onima koji imaju drugačija mišljenja od naših.

Na istom mjestu

 

Treba se dobro čuvati uobraženosti. Za rukovodioce to je principijelno pitanje i važan uslov za očuvanja jedinstva. Ne treba da se uobražavaju ni oni koji nisu učinili velike greške, i koji su postigli veoma velike uspjehe u radu.

Na istom mjestu

 

Jasno povlačiti dvije granice. Prvo, između revolucije i kontrarevolucije, između Jenana i Sijana.* Neki ne shvataju da treba jasno povlačiti tu granicu. Na primjer, istupajući protiv birokratizma, oni govore o Jenanu kao da tamo „nema ništa pozitivno“, i ne upoređuju birokratizam u Jenanu sa birokratizmom u Sijanu, niti prave među njima razliku. Oni time iz osnova griješe. Drugo, u revolucionarnim redovima treba jasno povlačiti granicu između pravilnog i pogrešnog, između uspjeha i nedostataka; takođe treba biti načisto sa tim šta je od ovog glavno a šta sporedno. Na primjer, koliko postotaka sačinjavaju uspjesi – 30 ili 70? Umanjivati – ne valja, uveličavati – takođe ne valja. Rad nekog čovjeka treba ocijeniti u cjelini: da li njegovi uspjesi sačinjavaju 30, a greške 70 odsto, ili obratno? Ako uspjesi sačinjavaju 70 odsto, njegov rad treba ocijeniti kao uglavnom pozitivan. Bilo bi potpuno pogrešan da se rad u kome preovlađuju uspjesi smatra kao rad u kojem preovlađuju greške. Kada razmatramo probleme, nikako ne treba da zaboravimo da jasno povlačimo dvije granice: granicu između revolucije i kontrarevolucije i granicu između uspjeha i nedostataka. Ako budemo imali na umu ove dvije granice, rad će ići uspješno, u protivnom slučaju – zamrsićemo prirodu problema. Naravno, za tačno povlačenje granica neophodni su brižljivo izučavanje i analiza. Naš stav prema svakom čovjeku i svakoj stvari treba da se zasniva na analizi i izučavanju.

*Jenan je od januara 1937. do marta 1947. bio sjedište CK KP Kine, dok je Sijan bio centar reakcionarnog gospodstva Kuomintanga u sjeverozapadnoj Kini. Drug Mao Cedung upotrebljava imena ova dva grada kao simbole revolucije i kontrarevolucije.

Na istom mjestu

 

U organizacionom pogledu treba strogo primjenjivati princip demokratije pod centralizovanim rukovodstvom. Putevi za njegovo primjenjivanje su:

  1. Rukovodeći organi Partije treba da imaju pravilnu rukovodeću liniju i da pronađu pravilno rješenje za svako pitanje sa kojim se suoče, da bi tako postali istinski rukovodeći centri.
  2. Viši organi treba da imaju jasnu predstavu o stanju u nižim organima i o životu masa, što će poslužiti kao objektivna osnova za pravilno rukovođenje.
  3. Partijski organi svih stepena ne treba da olako donose odluke prilikom rješavanja problema. Čim se donese odluka, treba je odlučno sprovesti u život.
  4. Sa svakom važnijom odlukom viših organa treba brzo upoznati niže organe i članove Partije…
  5. Niži partijski organi i članovi Partije treba da iscrpno prorade uputstva viših organa, da bi potpuno shvatili njihov smisao i odredili metode za njihovo ostvarenje.

 

„O ispravljanju pogrešnih gledišta u Partiji“ (Decembar 1929)