Citati predsjednika Mao Cedunga 29 – Kadrovi

Da bismo obezvijedili da naša Partija i država ne promijene svoju boju, mi treba ne samo da imamo pravilnu liniju i politiku nego i da pripremimo i stvorimo milione nastavljača stvari proleterske revolucije.

Pitanje pripremanja nastavljača stvari proleterske revolucije — to je, u krajnjoj liniji, pitanje da li će biti ljudi koji će nastaviti revolucionarnu stvar marksizma-lenjinizma koju je započelo staro pokoljenje proleterskih revolucionara, pitanje da li će i ubuduće rukovodstvo naše Partije i država ostati u rukama proleterskih revolucionara, pitanje da li će naša buduća pokoljenja nastaviti da idu naprijed marksističko-lenjinističkim putem, naime, pitanje da li ćemo uspješno spriječiti pojavu hruščevljevskog revizionizma u Kini. Jednom rječju, to je krajnje važno, sudbonosno pitanje, pitanje života i smrti naše Partije i države. To je pitanje od osnovnog značaja za stvar proleterske revolucije u toku sto, hiljadu i čak deset hiljada godina. Bazirajući se na promjenama u Sovjetskom sSavezu, imperijalistički proroci polažu nadu za „mirnu evoluciju” na trće ili četvrto pokoljenje kineske Partije. Mi obavezno treba da postignemo da ta imperijalistička proročanstva potpuno krahiraju. Mi obavezno treba da od najviših do najnižih organizacija svuda poklanjamo stalnu pažnju pripremanju i stvaranju nastavljača stvari revolucije.

Kakve osobine treba da imaju ljudi da bi bili dostojni nastavljači proleterske revolucije?

Oni treba da budu pravi marksisti-lenjinisti, a ne revizionisti koji se kao Hruščov prikrivaju etiketom marksizma-lenjinizma.

Oni treba da budu revolucionari koji svim srcem i svom dušom služe ogromnoj većini stanovništva Kine i čitavog svijeta, a ne takvi kao Hruščov koji u svojoj zemlji služi interesima šačice elemenata, koji sačinjavaju buržoaski privilegovani sloj, dok na međunarodnom planu — interesima imperijalista i reakcionara.

Oni treba da budu proleterski političari koji umeju da se ujedinjuju sa ogromnom većinom ljudi radi zajedničkog rada. Oni ne treba da se samo ujedinjuju sa onima koji se drže istih mišljenja sa njima, nego treba da umiju da se ujedinjuju i sa onima koji se drže drugačijih mišljenja, a takođe sa onima koji su bili protiv njih i koji, kako je praksa potvrdila, nisu u tome bili u pravu. Međutim, potrebno je pokazati naročitu budnost prema takvim karijeristima i intrigantima kao što je Hruščov i spriječiti da takvi rđavi elementi uzurpiraju rukovodstvo u partijskim i državnim organima raznih stepena.

Oni treba da budu primjer sprovođenja u život demokratskog centralizma Partije, da se nauče metodu rukovođenja „iz masa — u mase”, da njeguju demokratski stil, koji se sastoji iz umješnosti da se čuje mišljenje masa. Oni ne smiju da kao Hruščov podrivaju demokratski centralizam Partije, da se ponašaju despotski, da iznenada napadaju drugove, da postupaju samovoljno i da uspostavljaju ličnu diktaturu.

Oni treba da budu skromni i obazrivi, da se čuvaju uobraženosti i naglosti, da budu prožeti duhom samokritike i da smjelo ispravljaju nedostatke i greške u svom radu. Oni ni u kom slučaju ne smiju da kao Hruščov zataškavaju svoje greške, da sve zasluge pripisuju sebi, a sve greške da svaljuju na druge.

Nastavljači stvari proleterske revolucije rađaju se u borbi masa i rastu prekaljujući se u burama i olujama revolucije. Provjeravanje i ocjenjivanje kadrova, odabiranje i pripremanje nastavljača treba vršiti u toku dugotrajne borbe masa.

Citira se prema članku „O hruščovljevskom pseudokomunizmu i njegovoj svjetsko-istorijskoj pouci”, Ženmin žibao (14. jul 1964)

Naša Partija treba da obuhvati svojim organizacijama svu zemlju, da svjesno pripremi desetine hiljada kadrova i da ima stotine najboljih rukovodilaca masa. Oni treba da budu kadrovi i rukovodioci koji su ovladali marksizmom-lenjinizmom, politički dalekovidi, sposobni u radu, prožeti duhom samopožrtvovanja, sposobni da samostalno rješavaju pitanja, nepokolebljivi u teškoćama i odani u služenju naciji, klasi i Partiji. Oslanjajući se na njih, Partija održava veze sa svojim članovima i sa masama, oslanjajući se na njihovo čvrsto rukovođenje masama, ona će postići cilj — oboriće neprijatelja. Njima treba da budu tuđi sebičnost, individualni heroizam, težnja za javnim isticanjem, ljenjivost, pasivnost i uobraženo sektaštvo. Oni treba da budu nesebični heroji svoje nacije i klase. To su svojstva i stil koje treba da posjeduju članovi, kadrovi i rukovodioci Partije.

„Borba za uvlačenje mnogomilionskih masa u Antijapanski nacionalni jedinstveni front” (7. maj 1937), Izabrana djela I

Pošto se odredi politička linija, odlučujući faktor postaju kadrovi. Zato je plansko pripremanje velikog broja novih kadrova naš borbeni zadatak.

„Mjesto KP Kine u nacionalnom ratu” (oktobar 1938), Izabrana djela II

Kriterijum kadrovske politike Komunističke partije treba da bude: odlučno sprovođenje partijske linije, potčinjavanje partijskoj disciplini, tijesne veze sa masama, sposobnost za samostalan rad, aktivnost i marljivost u radu i neuzimanje u obzir ličnih interesa. Ovo je linija „postavljanja kadrova jedino prema njihovim kvalitetima.”

Neophodno je odlučno sprovoditi u život sistem učešća kadrova u kolektivnom proizvodnom radu. Kadrovi naše Partije i države su obični trudbenici, a ne gospoda koja sjedi na grbači naroda. Putem učešća u kolektivnom proizvodnom radu, kadrovi održavaju najšire, stalne i tijesne veze sa radnim narodom. To je velika stvar od osnovnog značaja za socijalistički poredak; ona doprinosi likvidiranju birokratizma i sprečavanju revizionizma i dogmatizma.

Citira se prema članku „O hruščevljevskom pseudokomunizmu i njegovoj svjetsko-istorijskoj pouci”, Ženmin žibao (14. jul 1964)

Treba da ubijemo da ocjenjujemo kadrove. O kadrovima treba da sudimo ne samo na bazi jednog perioda njihove djelatnosti i pojedinih činjenica nego i na bazi čitave njihove prošlosti i čitavog njihovog rada. To je glavni metod za ocjenjivane kadrova.

„Mjesto KP Kine u nacionalnom ratu” (oktobar 938), Izabrana djela II

Treba da umijemo da koristimo kadrove. Dužnost rukovodioca se uglavnom svodi na dva zadatka: dati ideju i koristiti kadrove. Svi planovi, rezolucije, naređenja, uputstva itd. ulaze u kategoriju „dati ideju”. Za pretvaranje u život svake ideje, treba da ujedinimo kadrove i da ih podstičemo na akciju, a to ulazi u kategoriju „koristiti kadrove”.

Na istom mjestu

Treba da umijemo da se brinemo o kadrovima. Metodi brige o njima su:

1) Orijentisati ih. To znači — ostaviti im inicijativu u radu da bi smjelo uzimali na sebe odgovornost i, uporedo s tim, na vrijeme im davati uputstva da bi razvili svoj stvaralački duh u skladu sa političkom linijom Partije.

2) Podizati njihov nivo. To znači — dati im mogućnost da uče i vaspitavati ih, da bi podigli svoj teoretski nivo i sposobnosti u radu.

3) Provjeravati njihov rad, pomagati im da uopštavaju iskustvo, umnožavaju uspjehe i ispravljaju greške. Davati im zadatke, a ne provjeravati njihovo obavljanje, i sjetiti se njih tek pošto su učinili ozbiljne greške — to nije metod brige o kadrovima.

4) Prema kadrovima koji su učinili greške, po pravilu, treba primjenjivati metod ubjeđivanja, pomažući im da isprave greške. Pribjegavati metodu borbe treba samo prema onima koji su učinili ozbiljne greške i ne prihvataju savjete. Ovdje je potrebno strpljenje. Nepravilno je olako priljepljivatu ljudima etiketu „oportunist” i olako „povesti borbu” protiv njih.

5) Pomagati kadrovima da savlađuju teškoće. Kada se neki od njih razboli ili ima druge teškoće u životu ili porodici, treba mu, u okviru mogućnosti, od sveg srca pomoći.

Ovo su metodi brige o kadrovima.

Na istom mjestu

Svaka istinski jedinstvena i sa masama povezana rukovodeća grupa treba da se stvara postepeno u toku borbe masa; ona ne može da se stvara odvojeno od ove borbe. U većini slučajeva, u toku velike borbe, na njenoj početnoj, srednjoj i završnoj etapi, sastav rukovodeće grupe ne treba i ne može da ostane potpuno isti. Treba neprestano uzdizati aktiviste koji izrastaju u toku borbe, da bi zamijenili one članove rukovodeće grupe, koji su se pokazali slabiji od njih, ili su se degenerisali.

„O nekim pitanjima metoda rukovođenja” (1. jun 1943), Izabrana djela III

Ako naša Partija ne bude imala veliki broj novih kadrova koji će se ujedinjavati i sarađivati sa starim kadrovima, naša stvar može da doživi slom na pola puta. Zato svi stari kadrovi treba da se najsrdačnije odnose prema novim kadrovima i da se najsrdačnije brinu o njima. Istina, novi kadrovi imaju svoje nedostatke: oni su u revoluciji tek odnedavno, oni još nemaju dovoljno iskustva, kod nekih od njih svakako još postoje tragovi porodične ideologije starog društva, tj. ostaci sitnoburžoaske individualističke ideologije. Međutim, ovi nedostaci se mogu postepeno otkloniti u toku vaspitavanja i revolucionarnog prekaljivanja. Pozitivna crta novih kadrova, kako je rekao Staljin, sastoji se u tome što oni posjeduju izoštreno osjećanje za novo i zato se ističu visokim oduševljenjem i aktivnošću. A upravo to nedostaje nekim starim kadrovima. Novi i stari kadarovi treba da se uče jedni od drugih, da otklanjaju svoje nedostatke uzimajući u obzir jedni od drugih ono što je pozitivno, da bi se ujedinili radi zajedničke stvari i da bi spriječili sektaške tendencije.

„Srediti stil u Partiji” (1. februar 1942), Izabrana djela III

Treba da se brinemo ne samo o kadrovima – članovima partije nego i o kadrovima – vanpartijcima. Van Partije ima mnogo sposobnih ljudi, njih Komunistička partija ne smije da ostavi po strani. Dužnost je svakog komunista da odbaci povučenost i uobraženost, da zna da sarađuje sa kadrovima – vanpartijcima, da im iskreno pomaže, da se odnosi prema njima toplo i drugarski i da uključi njihovu aktivnost u veliku stvar Rata otpora japanskim agresorima i izgradnje zemlje.

„Mjesto KP Kine u nacionalnom ratu” (oktobar 1938), Izabrana djela II