Citati predsjednika Mao Cedunga 33 – Učenje

U pretvaranju zaostale agrarne Kine u naprednu industrijsku Kinu, suočeni smo sa vrlo teškim radom, a naše iskustvo je veoma nedovoljno. Zato treba da znamo učiti.

„Uvodna riječ na VIII kongresu KP Kine” (15. septembar 1956)

Situacija se stalno mijenja i, da bi se naše ideje prilagođavale novoj situaciji, treba učiti. I oni koji već relativno dobro poznaju marksizam i relativno čvrsto stoje na proleterskoj poziciji treba i dalje da uče, da prihvataju novo i da izučavaju nove probleme.

„Govor na Svekineskoj konferenciji KP Kine o propagandnom radu” (12. mart 1957)

Mi možemo naučiti ono što ne znamo. Mi smo sposobni ne samo da razrušimo stari svijet nego i da izgradimo novi.

„Referat na Drugom plenumu CK KP Kine sedmog saziva” (5. mart 1949), Izabrana djela IV

Prema učenju postoje dva stava. Jedan je dogmatski stav — uzimanje svega i svačega, i primjenljivog i neprimjenljivog bez obzira na uslove naše zemlje. Takav stav nije dobar. Drugi stav je da se prilikom učenja razmišlja svojom glavom i usvaja ono što odgovara uslovima naše zemlje, tj. da se uzima korisno za nas iskustvo. Nama je potreban upravo takav stav.

„O pravilnom rješavanju protivrječnosti unutar naroda” (27. februar 1957)

Teorija Marksa — Engelsa — Lenjina — Staljina je primjenljiva za čitav svijet. Nju ne treba smatrati kao dogmu, nego kao rukovodstvo za akciju. Ne treba svoditi uzičavanje marksizma-lenjinizma na učenje nekih termina i fraza, nego ga treba izučavati kao nauku o revoluciji. Potrebno je ne samo shvatiti zaključke o opštim zakonima do kojih su došli Marks, Engels, Lenjin i Staljin na osnovu svestranog izučavanja realnog života i revolucionarnog iskustva, nego i usvojiti njihovu poziciju i njihove metode u razmatranju i rješavanju pitanja.

„Mjesto KP Kine u nacionalnom ratu” (oktobar 1938), Izabrana djela II

Ako se ima pravilna teorija, a ograniči se samo na prazne prič o njoj, zaključa se u fijoci i ne primjenjuje se u praksi, ova teorija, ma koliko bila dobra, neće imati nikakvog značaja.

„O praksi” (jul 1937), Izabrana djela I

Treba dobro ovladati marksističkom teorijom i treba je primjenjivati — dobro ovladati njom upravo u cilju primjene. Ako si u stanju da sa gledišta marksizma-lenjinizma objasniš jedno ili dva praktična pitanja, zaslužuješ pohvalu i može se reći da si postigao izvjestan uspjeh. Što više pitanja budeš objasnio, što potpunija i dublja budu tvoja objašnjenja, to će veći biti tvoji uspjesi.

„Srediti stil u Partiji” (1. februar 1942), Izabrana djela III

Kako se povezuje marksističko-lenjinistička teorija sa praksom kineske revolucije? To se može objasniti narodnim izrazom: „Puštaj stijelu kada imaš cilj.” Odnos između marksizma-lenjinizma i kineske revolucije sličan je odnosu između strijele i cilja. Međutim, neki drugovi „puštaju strijeli kada nemaju cilj”, gađaju nasumce. Takvi ljudi lako mogu da nanesu štetu revoluciji.

Na istom mjestu

Oni koji imaju iskustvo u radu treba da se bave izučavanjem teorije i da se ozbiljno prihvate knjige; samo tada oni će moći da sistematizuju i uopšte svoje iskustvo i da ga podignu na nivo teorije, samo tada neće pogrešno smatrati svoje ograničeno iskustvo kao univerzalnu istinu i moći će da izbjegnu empiričke greške.

Na istom mjestu

Čitanje je učenje, primjena je takođe učenje, i to još važniji vid. Učiti se ratovanju u toku rata — to je naš glavni metod. Oni koji nemaju mogućnost da pogađaju školu takođe mogu da se uče ratovanju — da se uče u toku rata. Revolucionarni rat je stvar narodnih masa. Često se dešava da one ne ratuju pošto se nauče ratovanju, nego najprije ratuju i u toku rata se uče. Ratovati — to znači učiti.

„Pitanja strategije revolucionarnog rata u Kini” (decembar 1936), Izabrana djela I

Između civila i vojnika postoji izvjesno odstojanje, ali to nije Kineski zid i može se brzo savladati. Učešće u revoluciji, učešće u ratu — to je metod za savlađivanje ovog odstojanja. Kada kažemo da nije lako učiti i naučeno primjenjivati u praksi, mi imamo u vidu da nije lako temeljito učiti i znalački primjenjivati naučeno. Kada kažemo da civil brzo može postati vojnik, mi imamo u vidu da uopšte nije teško prekoračiti ovaj prag. Jednom rječju, ovdje je umjesno pomenuti staru kinesku poslovicu: „U svijetu nema teških poslova — jedino su potrebni vrijedni ljudi.” Kada nije teško prekoračiti ovaj prag, onda se moguće i usavršiti, za ovo je samo potrebna vrjednoća, samo je potrebna umješnost u učenju.

Na istom mjestu

Mi treba da se učimo privrednim poslovima od svih onih koji znaju (ma ko oni bili). Mi treba da ih poštujemo kao naše učitelje, treba da skromno i svjesno učimo. Kada ne znamo, treba da priznamo da ne znamo, a da se ne pravimo kao da znamo.

„O demokratskoj diktaturi naroda” (30. jun 1949), Izabrana djela IV

Znanje je nauka. Ovdje nema mjesta ni najmanjem nepoštenju ili uobraženosti, nego se upravo odlučno traži obratno — poštenje i skromnost.

„O praksi” (jul 1937), Izabrana djela I

Samozadovoljstvo je neprijatelj učenja. Da bi se nešto istinski naučilo, prije svega treba odbaciti samozadovoljstvo. „Sam učiti ne znajući šta je dosta” i „učiti druge ne znajući za umor” — takvog stava treba da se držimo.

„Mjesto KP Kine u nacionalnom ratu” (oktobar 1938), Izabrana djela II

Ima ljudi koji su pročitali neke marksističke knjige i već smatraju sebe kao učenjake. Međutim, ono što su pročitali nije ušlo u njihove glave i nije tamo pustilo korijen, oni ne umiju da ga primjenjuju, njihova klasna osjećanja ostaju nepromijenjena. Ima i nekih koji su veoma uobraženi. Nabubavši iz knjiga neke fraze, oni se prave važni i visoko dižu nos. Ali čim naiđu vjetar i talasi vidi se da se njihova pozicija mnogo razlikuje od pozicije radnika i velike većine radnih seljaka. Pozicija prvih je kolebljiva, a drugih — čvrsta; pozicija prvih je maglovita, a drugih — jasna.

„Govor na Svekineskoj konferenciji KP Kine o propagandnom radu” (12. mart 1957)

Da bi se istinski ovladalo marksizmom, njega treba izučavati ne samo iz knjiga nego uglavnom kroz klasnu borbu, praksu u radu i zbližavanje sa masama radnika i seljaka. Ako naši intelektualci pročitaju neke marksističke knjige i ako ih, u toku zbližavanja sa masama radnika i seljaka, kroz praksu u radu, u izvjesnoj mjeri shvate, onda ćemo svi mi imati zajednički jezik, ne samo u oblasti patriotizma i socijalizma nego, možda, i u oblasti komunističkog pogleda na svijet. Ako se ovo postigne, rad svih nas sigurno će ići mnogo bolje.

Na istom mjestu