Citati predsjednika Mao Cedunga 4 – Pravilno rješavati protivrječnosti između naroda

Pred nama su dva tipa društvenih protivrječnosti: protivrječnosti između neprijatelja i nas i protivrječnosti unutar naroda. Ta dva tipa protivrječnosti su potpuno različita po svom karakteru.

„O pravilnom rješavanju protivrječnosti unutar naroda“ (27. februar 1957)

Da bismo pravilno shvatili ova dva različita tipa protivrječnosti – protivrječnosti između neprijatelja i nas i protivrječnosti unutar naroda – prije svega treba da budemo načisto sa tim šta je “narod”, a šta su “neprijatelji”… Na sadašnjoj etapi, u periodu izgradnje socijalizma, u kategoriju “narod” ulaze sve one klase, slojevi i društvene grupe koji odobravaju i podržavaju stvar socijalističke izgradnje i uzimaju u njoj učešće; neprijatelji naroda su sve one društvene snage i grupe koje se suprotstavljaju socijalističkoj revoluciji, koje se neprijateljski odnose prema socijalističkoj izgradnji i koje je podrivaju. 

Na istom mjestu

U sadašnjim uslovima naše zemlje, protivrječnosti unutar naroda obuhvataju: protivrječnosti unutar radničke klase, protivrječnosti unutar klase seljaka, protivrječnosti unutar inteligencije, protivrječnosti između radničke klase i klase seljaka, protivrječnosti između radnika i seljaka, s

jedne, i intelektualaca, s druge strane, protivrječnosti između radničke klase i drugih trudbenika, s jedne, i nacionalne buržoazije, s druge strane, protivrječnosti unutar nacionalne buržoazije itd. Naša narodna vlast je vlast koja istinski predstavlja interese naroda i služi narodu, ali, i između nje i narodnih masa postoje izvjesne protivrječnosti. Ove protivrječnosti obuhvataju protivrječnosti između državnih, kolektivnih i ličnih interesa, protivrječnosti između demokratije i centralizma, između rukovodilaca i onih kojima oni rukovode, između birokratskog stila nekih radnika državnih ustanova i narodnih masa. I ove protivrječnosti su protivrječnosti unutar naroda. Uopšte govoreći, protivrječnosti unutar naroda su protivrječnosti koje se zasnivaju na korjenitoj istovjetnosti interesa naroda.

Na istom mjestu

Protivrječnosti između neprijatelja i nas su antagonističke. Protivrječnosti unutar naroda, ako je reč o protivrječnostima između trudbenika, neantagonističke su, a ako je reč o protivrječnostima između eksploatisanih i eksploatatorskih klasa, one, osim antagonističke strane, imaju i neantagonističku.

Na istom mjestu

Kako odrediti u političkom životu našeg naroda jesu li naše riječi i djela pravilni ili pogrešni? Mi smatramo da se, u skladu sa principima Ustava naše zemlje, u skladu sa voljom apsolutne većine našeg naroda i sa zajedničkom političkom platformom koju su više puta proklamovale političke partije i grupe naše zemlje, mogu u opštim crtama odrediti sledeći kriterijumi:

1) riječi i djela treba da doprinose jedinstvu mnogo nacionalnog naroda naše zemlje, a ne da izazivaju u njemu rascjep;

2) da doprinose socijalističkim preobražajima i socijalističkoj izgradnji, a ne da im nanose štetu;

3) da doprinose učvršćenju demokratske diktature naroda, a ne da je podrivaju ili slabe;

4) da doprinose učvršćenju demokratskog centralizma, a ne da ga podrivaju ili slabe;

5) da doprinose učvršćenju rukovodstva Komunističke partije, a ne da ga odbacuju ili slabe;

6) da doprinose međunarodnom socijalističkom jedinstvu i međunarodnom jedinstvu miroljubivih naroda čitavog svijeta, a ne da nanose štetu ovom jedinstvu.

Od ovih šest kriterijuma najvažniji su – socijalistički put i rukovodstvo Partije.

Na istom mjestu

Pitanje likvidiranja kontrarevolucionara je pitanje borbe koja spada u protivrečnosti između neprijatelja i nas… U narodu postoje neki ljudi koji imaju neka drugačija gledišta o ovom pitanju. Postoje dvije vrste ljudi čija se gledišta razlikuju od naših. Ljudi koji se drže desnih gledišta ne prave razliku između neprijatelja i nas, smatraju neprijatelje svojima. Oni smatraju kao prijatelje one ljude koje široke mase smatraju kao neprijatelje. A ljudi koji se drže “lijevih” gledišta proširuju okvire protivjrečnosti između neprijatelja i nas, smatrajući neke protivrječnosti unutar naroda kao protivrječnosti između neprijatelja i nas i svrstavajući u kontrarevolucionare ljude koji to stvarno nisu. Oba ova gledišta su pogrešna, ona onemogućavaju da se pravilno riješi pitanje likvidiranja kontrarevolucionara i da se pravilno ocijeni naš rad u ovoj oblasti.

Na istom mjestu

Kvalitativno različite protivrječnosti mogu se rješavati samo kvalitativno različitim metodima. Na primjer, protivrječnost između proletarijata i buržoazije rješava se metodom socijalističke revolucije; protivrječnost između narodnih masa i feudalnog poretka rješava se metodom demokratske revolucije; protivrječnost između kolonija i imperijalizma rješava se metodom revolucionarnog nacionalnog rata; protivrječnost između radničke klase i klase seljaka u socijalističkom društvu rješava se metodom kolektivizacije i mehanizacije poljoprivrede; protivrječnosti unutar komunističke partije rješavaju se metodom kritike i samokritike; protivrječnosti između društva i prirode rješavaju se metodom razvitka proizvodnih snaga… Rješavanje različitih protivrječnosti različitim metodima je princip koga treba da se strogo drže marksisti-lenjinisti.

„O protivrječnosti“ (Avgust 1937), Izabrana djela I

Protivrječnosti između neprijatelja i nas i protivrječnosti unutar naroda različite su po svom karakteru, pa su različiti i metodi za njihovo rješavanje. Kratko rečeno, prvi tip protivrječnosti je stvar pravljenja jasne razlike između neprijatelja i nas, a drugi između pravilnog i pogrešnog. Naravno, i pitanje pravljenja jasne razlike između neprijatelja i nas je svojevrsno pitanje pravilnog i pogrešnog. Na primjer, ko je na kraju krajeva u pravu – mi ili takve unutrašnje i spoljne reakcionarne snage, kao što su imperijalizam, feudalizam i birokratski kapitalizam – takođe je pitanje pravilnog i pogrešnog, ali ono po svom karakteru pripada drugom tipu pitanja pravilnog i pogrešnog koja se razlikuju od pitanja unutar naroda.

„O pravilnom rješavanju protivrječnosti unutar naroda“ (27. februar 1957)

 

Sva pitanja ideološkog karaktera, sva sporna pitanja unutar naroda, mogu se rješiti jedino demokratskim metodima, jedino metodima diskusije, kritike, ubjeđivanja i vaspitavanja,

a ne metodima prinude i pritiska.

Na istom mjestu

Da bi se efikasno bavio proizvodnjom i učenjem i da bi živio u uslovima gdje vlada red, narod traži od svoje vlade i od rukovodilaca u proizvodnji i kulturno-prosvjetnim organima da izdaju podesna administrativna naređenja prinudnog karaktera. Bez tih naređenja, nemoguće je održati javni red. To shvata svako ko ima elementarna znanja. Administrativna naređenja i rješavanje protivrječnosti unutar naroda metodom ubjeđivanja i vaspitavanja jesu dvije strane koje se uzajamno dopunjuju. Administrativna naređenja, koja se izdaju u cilju održavanja javnog reda, takođe treba da budu propraćena ubjeđivanjem i vaspitavanjem, jer se u mnogim slučajevima oslanjanjem samo na administrativna naređenja ništa ne može postići.

Na istom mjestu

Buržoazija i sitna buržoazija neizbježno će ispoljavati svoju ideologiju. One će neizbježno na razne načine uporno pokazivati sebe u političkim i ideološkim pitanjima. Nemoguće je očekivati da one to ne čine. Mi ne treba da ih prinudnim metodima sprečavamo da pokazuju sebe, već treba da im dozvoljavamo da to čine, a kada one pokažu sebe, treba da polemišemo sa njima i da im upućujemo odgovarajuću kritiku. Bez sumnje, mi treba da kritikujemo raznovrsne pogrešne ideje. Naravno, nije dozvoljeno da se uzdržavamo od kritikovanja tih ideja, da pasivno gledamo kako se one svuda šire kao poplava i da im dopustimo da osvajaju „tržište“. Kad god se pojave greške, treba ih kritikovati, kad god se pojave otrovne trave, treba se protiv njih boriti. Ali takva kritika ne treba da bude dogmatska, ovdje ne treba da se primjenjuje metafizički metod, nego treba nastojati da se primjenjuje dijalektički metod. Ovde su potrebne naučna analiza i potpuna ubjedljivost.

Na istom mjestu

Nedostatke naroda potrebno je kritikovati, ali je pri tom neophodno zaista stajati na poziciji naroda i kritikovati s iskrenom težnjom da se narod štiti i vaspitava. Odnositi se prema drugu kao prema neprijatelju značilo bi sam preći na poziciju neprijatelja.

„Govori na Savjetovanju o književnosti i umetnosti u Jenanu“ (Maj 1942), Izabrana djela III

Protivrječnost i borba su univerzalne i apsolutne, ali su metodi za rješavanje protivrječnosti, odnosno forme borbe, različiti zbog različitog karaktera protivrječnosti. Jedne protivrječnosti imaju karakter otvorenog antagonizma, a druge – nemaju. Sa konkretnim razvitkom stvari, neke prvobitno još neantagonističke protivrječnosti pretvaraju se u antagonističke, dok se neke prvobitno antagonističke protivrečnosti pretvaraju u neantagonističke.

„O protivrječnosti“ (Avgust 1937), Izabrana djela I

U običnim uslovima, protivrječnosti unutar naroda nisu antagonističke. Ali, ako se ne rješavaju kako treba, ili ako se izgubi budnost i dopusti nemarnost, može nastati i antagonizam. U socijalističkoj zemlji to je, obično, samo djelimična i privremena pojava. To se objašnjava time što je u njoj uništen sistem eksploatacije čovjeka čovjekom i što su interesi naroda u korijenu istovjetni.

„O pravilnom rješavanju protivrječnosti unutar naroda“ (27. februar 1957)

U našoj zemlji protivrječnost između radničke klase i nacionalne buržoazije spada u protivrječnosti unutar naroda. Klasna borba između radničke klase i nacionalne buržoazije spada, uopšte uzevši, u klasnu borbu unutar naroda, pošto u našoj zemlji nacionalna buržoazija ima dvojni karakter. U periodu buržoaskodemokratske revolucije njoj je, s jedne strane, bila svojstvena revolucionarnost, a s druge, sporazumaštvo. U periodu socijalističke revolucije ona, s jedne strane, eksploatiše radničku klasu radi sticanja profita, dok s druge, podržava Ustav i želi da prihvati socijalističke preobražaje. Nacionalna buržoazija razlikuje se od imperijalista, klase veleposjednika i birokratske buržoazije. Protivrječnost između radničke klase i nacionalne buržoazije je protivrječnost između eksploatisanih i eksploatatora, ona je antagonistička po svojoj prirodi. Ali, u konkretnim uslovima naše zemlje, antagonistička protivrječnost između te dvije klase, ako se rješava kako treba, može se pretvoriti u neantagonističku i riješiti mirnim metodima. Ako je ne budemo rješavali kako treba, ako prema nacionalnoj buržoaziji ne budemo vodili politiku ujedinjavanja, kritikovanja i vaspitavanja, ili ako nacionalna buržoazija ne bude prihvatila ovu našu politiku, onda se protivrječnost između radničke klase i nacionalne buržoazije može pretvoriti u protivrječnost između neprijatelja i nas.

Na istom mjestu

Reakcionari u socijalističkoj zemlji, sprežući se sa imperijalistima, iskorišćavaju protivrječnosti unutar naroda da siju razdore i da podstrekavaju nemire i nerede i pokušavaju da time ostvare svoje zavjere. Ova pouka, stečena iz mađarskih događaja, zaslužuje opštu pažnju.

Na istom mjestu