Citati predsjednika Mao Cedunga 5 – Rat i mir

Rat, koji je nastao od momenta pojave privatne svojine i klasa, jeste najviša forma borbe za rješavanje protivrječnosti između klasa, nacija, država i političkih grupa na određenoj etapi razvitka tih protivrječnosti.

„Pitanja strategije revolucionarnog rata u Kini“ (Decembar 1936), Izabrana djela I

“Rat je nastavak politike.” U tom smislu, rat je politika, sam rat je akcija političkog karaktera. Od najstarijih vremena nije bilo rata koji nije imao politički karakter… Ali rat ima i svoje specifičnosti. U tom smislu, rat nije istovjetan sa politikom uopšte. „Rat je nastavak politike drugim sredstvima.“ Kada politika dostigne određeni stadij razvitka, u kome nije više u stanju da se razvija kao ranije, onda izbija rat, da bi se time uklonile prepreke sa puta politike… Kada se prepreke uklone i politički cilj postigne, rat se završava. Sve dok se prepreke potpuno ne uklone, rat treba nastaviti, da bi se postigao politički cilj… Zbog toga se može reći da je politika rat bez krvoprolića, a rat politika sa krvoprolićem.

„O dugotrajnom ratu“ (Maj 1938), Izabrana djela II

Svi ratovi u istoriji dijele se na dvije vrste: pravedne i nepravedne. Svi progresivni ratovi su pravedni, a svi ratovi koji sprečavaju progres – nepravedni. Mi, komunisti, borimo se protiv svih nepravednih ratova, koji sprečavaju progres, ali nismo protiv progresivnih pravednih ratova. Mi, komunisti, ne samo što nismo protiv pravednih ratova nego u njima uzimamo aktivno učešće. Kao primjer nepravednih ratova može da posluži Prvi svjetski rat, u kome su obe strane ratovale za imperijalističke interese, i zbog toga su se komunisti čitavog svijeta odlučno borili protiv tog rata. Put borbe protiv nepravednog rata je: prije nego što bukne rat, treba svim silama nastojati da se on spriječi, a kada on već bukne, treba koristiti svaku mogućnost da se ratom bori protiv rata, tj. pravednim ratom protiv nepravednog rata.             .

Na istom mjestu

U klasnom društvu revolucije i revolucionarni ratovi su neizbežni; bez njih je nemoguće učiniti skok u razvitku društva i svrgnuti reakcionarnu vladajuću klasu, da bi narod uzeo vlast u svoje ruke.

„O protivrječnosti” (Avgust 1937), Izabrana djela I

Revolucionarni rat je neka vrsta protivotrova, on će ne samo neutralisati neprijateljski otrov nego i očistiti naše redove od prljavštine. Svaki pravedni revolucionarni rat ima ogromnu snagu i može mnogo štošta da preobrazi, ili da prokrči put takvim preobražajima. Kinesko-japanski rat preobraziće i Kinu i Japan. Ako Kina odlučno nastavi Rat otpora i ako se bude držala jedinstvenog fronta, stari Japan će se neminovno pretvoriti u novi Japan, a stara Kina – u novu Kinu. U toku i poslije ovog rata preobraziće se i ljudi i stvari, kako u Kini tako i u Japanu.

„O dugotrajnom ratu“ (Maj 1938), Izabrana djela II

Svaki komunist treba da shvati istinu: „Puška rađa vlast.“

„Rat i pitanja strategije“ (6. novembar 1938), Izabrana djela II

Centralni zadatak revolucije i njena najviša forma je uzimanje vlasti oružanom borbom, tj. rješenje pitanja ratom. Ovaj revolucionarni princip marksizma-lenjinizma je univerzalna istina, on važi svuda, kako za Kinu tako i za druge zemlje.

Na istom mjestu

U Kini, bez oružane borbe, ni proletarijat, ni narod, ni Komunistička partija ne bi imali svoje mjesto, niti bi revolucija mogla da pobijedi. Razvitak, učvršćenje i boljševizacija naše Partije u toku 18 godina upravo su se odvijali u procesu revolucionarnih ratova. Bez oružane borbe, ne bi bilo ni sadašnje Komunističke partije. Ovo krvlju plaćeno iskustvo ne smije da zaboravi nijedan drug u našoj Partiji.

„Povodom izlaska prvog broja časopisa Gunćandanžen“ (4. oktobar 1939), Izabrana djela II

„Sa gledišta marksističkog učenja o državi, armija je glavni sastavni dio državne vlasti. Ko želi da uzme državnu vlast i da je zadrži, taj treba da ima moćnu armiju. Neki nam podsmijevaju nazivajući nas pristalicama „teorije svemoći rata“. Da, mi smo pristalice teorije svemoći revolucionarnog rata. To nije rđavo, to je dobro, to je marksistički. Puška ruskih komunista stvorila je socijalizam. Mi ćemo stvoriti demokratsku republiku. Iskustvo klasne borbe u epohi komunizma pokazuje da radnička klasa i radne mase samo puškom mogu pobijediti naoružanu buržoaziju i veleposjednike. U som smislu, mi možemo da kažemo da se čitav svijet može preobraziti samo puškom.“

„Rat i pitanja strategije“ (6. novembar 1938), Izabrana djela II

Mi smo za uništenje rata, mi ne želimo rat. Ali se rat može uništiti samo ratom. Da puške ne bude, moramo se latiti puške.

Na istom mjestu

Razvitak ljudskog društva, na kraju krajeva, i to u nedalekoj budućnosti, uništiće rat – to čudovište uzajamnog istrebljivanja ljudi. Ali, za uništenje rata postoji samo jedno sredstvo, naime: boriti se ratom protiv rata, revolucionarnim ratom protiv kontra-revolucionarnog rata, revolucionarnim nacionalnim ratom protiv kontra-revolucionarnog nacionalnog rata, revolucionarnim klasnim ratom protiv kontra-revolucionarnog klasnog rata… Kada ljudsko društvo bude dostiglo stadij u kome će biti uništene klase i država, tada neće biti nikakvih ratova – ni kontrarevolucionarnih ni revolucionarnih, ni nepravednih ni pravednih. To će biti epoha vječnog mira za čovečanstvo. Proučavajući zakone revolucionarnog rata, mi polazimo od težnje za uništenjem svih ratova. U tome je razlika između nas, komunista, i svih eksploatatorskih klasa.

„Pitanja strategije revolucionarnog rata u Kini“ (Decembar 1936). Izabrana djela I

Našoj i svim drugim socijalističkim zemljama potreban je mir, narodima svih zemalja svijeta takođe je potreban mir. Za ratom žude i ne žele mir samo neke grupe monopolističkog kapitala u malom broju imperijalističkih zemalja, koje se bogate putem agresije.

„Uvodna riječ na VIII kongresu KP Kine“ (15. septembar 1956)

U interesu borbe za trajan mir u svijetu, mi treba da i dalje razvijamo prijateljstvo i saradnju sa svim bratskim zemljama socijalističkog tabora i da jačamo solidarnost sa svim miroljubivim zemljama. Mi treba da nastojimo da, na bazi uzajamnog poštovanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta, ravnopravnosti i uzajamne koristi, uspostavimo normalne diplomatske odnose sa svim zemljama koje žele da sa nama žive u miru. Mi treba da pružamo aktivnu podršku pokretima za nacionalnu nezavisnost i oslobođenje u svim zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike, a takođe pokretima za mir i pravednoj borbi u svim zemljama svijeta. Na istom mjestu Sto se tiče imperijalističkih zemalja, mi takođe treba da se ujedinjujemo sa njihovim narodima, da se zalažemo za miroljubivu koegzistenciju i izvjesnu trgovinu sa tim zemljama i da spriječimo eventualni rat. Ali u odnosu na njih nikako ne treba da gajimo iluzije.

„O pravilnom rešavanju protivrečnosti unutar naroda“ (27. februar 1957)

Mi želimo mir. Ali, ako irnperijalizam, bez obzira na sve, izazove rat, nama ne ostaje ništa drugo do da odlučno ratujemo, pa tek poslije rata da se vratimo izgradnji. Ako se svakog dana plašiš rata, šta ćeš kada do njega dođe? Maloprije sam rekao da vjetar Istoka preovlađuje nad vjetrom Zapada i da do rata neće doći. Sada sam učinio ove dopune u pogledu eventualnog izbijanja rata. Tako su uzete u obzir obe mogućnosti.

„Govor na Moskovskom savjetovanju predstavnika komunističkih i radničkih partija (18. novembar 1957)

Sada se u svim zemljama svijeta diskutuje o tome da li će doći do trećeg svjetskog rata. Mi treba da budemo moralno pripremljeni u vezi sa ovim pitanjem i da ga analiziramo. Mi smo odlučno za mir i protiv rata. Međutim, ako imperijalisti, bez obzira na sve, izazovu rat, mi takođe ne treba da se plašimo. Prema ovom pitanju mi se odnosimo isto kao i prema svakom „neredu“: prvo, istupamo protiv; drugo, ne plašimo se. Poslije Prvog svjetskog rata pojavio se Sovjetski Savez sa 200 miliona stanovnika. Poslije Drugog svetskog rata pojavio se socijalistički tabor sa 900 miliona stanovnika. Može se sa sigurnošću reći da ako imperijalisti, bez obzira na sve, izazovu treći svjetski rat, onda će sigurno, kao rezultat toga, još nekoliko stotina miliona ljudi preći na stranu socijalizma, imperijalizmu neće ostati mnogo teritorije, a možda će doći i do potpunog raspada čitavog imperijalističkog sistema.

„O pravilnom rješavanju protivrečnosti unutar naroda“ (27. februar 1957)

Provokacija, poraz, ponovo provokacija, ponovo poraz, i tako sve do propasti – takva je logika irnperijalista i svih reakcionara svijeta u odnosu na stvar naroda, i oni nikada neće ići suprotno ovoj logici. Ovo je marksistički zakon. Kada kažemo “imperijalizam je veoma svirep”, mi imamo u vidu to da se njegova priroda ne može promijeniti, da imperijalisti sve do svoje propasti nikako ne žele da ostave kasapski nož i nikako ne mogu postati Buda. Borba, poraz, ponovo borba, ponovo poraz, ponovo borba, i tako sve do pobjede – takva je logika naroda, i on takođe nikada neće ići suprotno ovoj logici. I ovo je marksistički zakon. Revolucija ruskog naroda izvedena je saglasno ovom zakonu, saglasno ovom zakonu izvodi se i revolucija kineskog naroda.

„Odbacite iluzije, pripremajte se za borbu!“ (14. avgust 1949), Izabrana djela IV

Mi nikako ne smijemo da zbog pobjede oslabimo budnost prema bijesnim revanšističkim zavjerama imperijalista i njihovih lakeja. Ko prema njima oslabi budnost, taj će biti politički razoružan i dovešće sebe u pasivan položaj.

„Govor u Pripremnom komitetu za sazivanje Novog političkog konsultativnog savjeta” (15. jun 1949), Izabrana djela IV

Imperijalisti i njihovi lakeji, kineski reakcionari, neće se pomiriti sa svojim porazom na našem kineskom tlu. Oni će se i dalje sprezati i svim mogućim sredstvima nastaviti borbu protiv kineskog naroda. Na primjer, oni će ubacivati svoje agente u Kinu za vršenje razbijačke i podrivačke djelatnosti. To je neizbježno, i oni nikada neće zaboraviti da to čine. Zatim, imperijalisti će podstrekavati kineske reakcionare i čak će im davati svoje snage da blokiraju kineske luke. Oni će tako raditi sve dok budu mogli. Dalje, ako još zažele avanture, nije isključena mogućnost da će uputiti dio svojih oružanih snaga da izvrše upade i provokacije u pograničnim područjima Kine. Sve to treba da u punoj mjeri uzmemo u obzir.

Na istom mjestu

Svijet ide naprijed, perspektiva je svijetla. Taj opšti pravac istorijskog razvitka niko nije u stanju da promijeni. Mi treba stalno da vodimo u narodu propagandu o napretku u svijetu i o svijetloj perspektivi, da bi on stekao uvjerenost u pobjedu.

„O Čungkinškim pregovorima“ (17. oktobar 1945), Izabrana djela IV

Svi starješine i borci Narodnooslobodilačke armije ni u kom slučaju ne smiju ni najmanje da oslabe svoju borbenu volju; pogrešno je svako mišljenje koje slabi borbenu volju i potcjenjuje neprijatelja.

„Referat na Drugom plenumu CK KP Kine sedmog saziva“ (5. mart 1949). Izabrana djela IV