Citati predsjednika Mao Cedunga 6 – Imperijalizam i svi reakcionari su tigrovi od hartije

Svi reakcionari su tigrovi od hartije. Reakcionari su na izgled strašni, ali, u stvari, oni nemaju neku veliku snagu. Ako se pitanje posmatra sa gledišta perspektive, istinski moćnu snagu ne poseduju reakcionari, nego narod.

„Razgovor s američkom novinarkom Anom Lujzom Strong“ (Avgust 1946), Izabrana djela IV

Kao što je svim stvarima u svijetu svojstvena dvojnost (zakon jedinstva suprotnosti), tako je i imperijalizmu i svim reakcionarima svojstvena dvojnost – oni su i pravi tigrovi i tigrovi od hartije. Istorija pokazuje da su klasa robovlasnika, klasa feudalnih veleposjednika i buržoazija, prije uzimanja vlasti i izvjesno vrijeme poslije toga, bile vitalne, revolucionarne i napredne, bile su pravi tigrovi. U kasnijem periodu, pošto su njima suprotne strane – klasa robova, klasa seljaka i proletarijat – postepeno jačale i vodile protiv njih sve žešću borbu, klasa robovlasnika, klasa feudalnih veleposednika i buržoazija postepeno su se pretvorile u svoju suprotnost: u reakcionarne, nazadne klase, u tigrove od hartije i, na kraju krajeva, njih je narod svrgnuo ili će svrgnuti. Reakcionarne, nazadne i trule klase sačuvale su takvu dvojnost i onda kada je narod protiv njih vodio borbu na život i smrt. U određenom smislu, one su bile pravi tigrovi i proždirale su ljude, proždirale su ih na milione i desetine miliona. Stvar narodne borbe preživijavala je period teškoća i prepreka, na njenom putu bilo je mnogo zaokreta i cik – caka. Za svrgavanje gospodstva imperijalizma, feudalizma i birokratskog kapitalizma u Kini, kineski narod se borio više od sto godina i žrtvovao je desetine miliona života, prije nego što je održao pobjedu 1949. godine. Pogledajte, zar to nisu bili živi tigrovi, željezni tigrovi, pravi tigrovi? Pa ipak, oni su se, na kraju krajeva, pretvorili u tigrove od hartije, u mrtve tigrove, u tigrove od sojinog tijesta. To su istorijske činjenice. Zar ljudi nisu vidjeli takve činjenice i čuli za njih? Njih je, zaista, bilo na hiljade i desetine hiljada! Na hiljade i desetine hiljada! Dakle, sa gledišta suštine, sa gledišta perspektive i strategije, imperijalizam i sve reakcionare treba smatrati onakvim kakvi jesu – tigrovima od hartije. Na tome se zasnivaju naše strateške ideje. S druge strane, oni su živi, željezni, pravi tigrovi, oni proždiru ljude. Na tome se zasnivaju naše taktičke ideje.

Govor na Vučanškom zasijedanju Politbiroa CK KP Kine (1. decembar 1958)

Ja sam rekao da su svi tzv. moćni reakcionari samo tigrovi od hartije. To je zbog toga što su oni odvojeni od naroda. Pogledajte, zar Hitler nije bio tigar od hartije? Zar on nije svrgnut? Takođe sam rekao da su ruski car, kineski car i japanski imperijalizam bili tigrovi od hartije. Pogledajte, svi su oni svrgnuti. Američki imperijalizam nije svrgnut, štaviše, on ima i atomsku bombu. Ja mislim da će i on biti svrgnut, da je i on tigar od hartije.

Govor na Moskovskom savjetovanju predstavnika komunističkih i radničkih partija (18. novembar 1957)

„Na drugog si kamen digao, a sebi noge prebio.“ Ovo je kineska poslovica kojom se opisuju postupci nekih glupaka. Reakcionari svih zemalja upravo su takvi glupaci. Raznovrsne represalije koje oni vrše nad revolucionarnim narodima, na kraju krajeva, samo će podstaći narode na još širu i još burniju revoluciju. Zar raznovrsne represalije ruskog cara i Čang Kaj Šeka nad revolucionarnim narodima nisu odigrale takvu stimulativnu ulogu za veliku rusku i veliku kinesku revoluciju?

„Govor na jubilarnom zasijedanju Vrhovnog sovjeta SSSR-a povodom 40-godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije“ (6. novembar 1957)

Američki imperijalizam već devet godina drži pod okupacijom našu teritoriju Tajvan, a nedavno je uputio svoje oružane snage da okupiraju Liban. SAD su stvorile stotine vojnih baza u mnogim zemljama širom svijeta. Kineska teritorija Tajvan, Liban i sve američke vojne baze na tuđim teritorijama jesu omče oko vrata američkog imperijalizma. Sami Amerikanci, a ne neko drugi, napravili su ove omče, stavili su ih sebi oko vrata i dali su njihove krajeve kineskom narodu, narodima arapskih zemalja i svim drugim narodima svijeta koji vole mir i bore se protiv agresije. Što se duže budu zadržali američki agresori u ovim područjima, to će se jače stezati omče oko njihovog vrata.

Govor na Vrhovnoj državnoj konferenciji (8. seprembar 1958)

Imperijalistima su izbrojani dani, jer čine samo zla, jedino podržavaju antinarodne reakcionare u svim zemljama, nasilno drže pod okupacijom mnoge kolonije i polukolonije, stvorili su mnoge vojne baze i ugrožavaju mir atomskim ratom. Tako su oni sami prinudili preko 90 odsto stanovništva čitavog svijeta da protiv njih masovno ustane, ili će ustati. Ali su sada imperijalisti još živi, oni i dalje vršljaju u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. U zapadnom svijetu oni još uvijek ugnjetavaju narodne mase svojih zemalja. Ovakvo stanje se mora promijeniti. Učiniti kraj agresiji i ugnjetavanju od strane imperijalizma, u prvom redu američkog imperijalizma – to je zadatak naroda čitavog svijeta.

Intervju sa dopisnikom agencije Hsinhua (29. septembar 1958)

Svuda žareći i paleći, američki imperijalizam stavio je sebe u položaj neprijatelja naroda čitavog svijeta i sve više izoluje samog sebe. Atomska i hidrogenska bomba u rukama američkog imperijalizma ne mogu uplašiti one koji ne žele da budu robovi. Nezadrživa je bura gnjeva naroda čitavog svijeta protiv američkih agresora. Narodi čitavog svijeta sigurno će održati još veće pobjede u borbi protiv američkog imperijalizma i njegovih lakeja.

„Izjava u podršku pravednoj patriotskoj borbi panamskog naroda protiv američkog imperijalizma“ (12. januar 1964)

Ako klike monopolističkog kapitala SAD budu nastavile da uporno vode politiku agresije i rata, sigurno će doći dan kada će ih narodi čitavog svijeta izvesti na vješala. Ista sudbina zadesiće i pomagače SAD.

Govor na Vrhovnoj državnoj konferenciji (8. septembar 1958)

Za borbu protiv neprijatelja, kod nas se u toku dugog vremena formirala sljedeća koncepcija; u strateškom pogledu mi treba da preziremo sve neprijatelje, a u taktičkom pogledu treba da se prema njima ozbiljno odnosimo. To znači; u cjelini mi obavezno treba da preziremo neprijatelje, a u svakom konkretnom pitanju obavezno treba da se prema njima ozbiljno odnosimo. Ako u cjelini ne bismo prezirali neprijatelje, učinili bismo oportunističke greške. Marks i Engels, još dok su bili samo dvojica, izjavili su da će kapitalizam biti svrgnut u čitavom svijetu. Ali, ako se ne bismo ozbiljno odnosili prema neprijateljima u konkretnim pitanjima, u pitanjima koja se tiču svakog neprijatelja posebno, učinili bismo avanturističke greške. Bojevi se mogu voditi samo jedan po jedan, neprijateljske snage se mogu uništavati samo dio po dio. Fabrike se mogu izgrađivati samo jedna po jedna, seljaci mogu orati zemlju samo parcelu po parcelu. To se isto može reći i za uzimanje obroka. Sa gledišta strategije, mi „preziremo“ postavljena na stolu jela – mi ih možemo pojesti. Ali, u konkretnom slučaju, mi jedemo zalogaj po zalogaj, mi ne možemo odjedanput progutati sva jela sa stola. Ovo se naziva – rješavati pitanja svako posebno, a u vojnoj literaturi – razbiti neprijateljske snage dio po dio.

Govor na Moskovskom savjetovanju predstavnika komunističkih i radničkih partija (18. novembar 1957)

Ja smatram da je sada u međunarodnoj situaciji nastupila nova prekretnica. U svijetu sada postoje dva vjetra: vjetar Istoka i vjetar Zapada. U Kini postoji izreka: „Ili vjetar Istoka preovlađuje nad vjetrom Zapada, ili vjetar Zapada preovlađuje nad vjetrom Istoka.“ Ja smatram da se sadašnja situacija karakteriše time što vjetar Istoka preovlađuje nad vjetrom Zapada, tj. snage socijalizma imaju ogromnu nadmoćnost nad snagama imperijalizma.

Na istom mjestu