Citati predsjednika Mao Cedunga 8 – Narodni rat

Revolucionarni rat je rat masa, on se može voditi samo kada se mobilišu mase, samo kada se oslanja na mase.

„Brinuti se o životu masa, poklanjati pažnju metodima rada“ (27. januar 1943), Izabrana djela I

Šta je pravi čelični zid? Mase, mnogomilionske mase koje svim srcem i svom dušom podržavaju revoluciju. To je pravi čelični zid koji ne može, nikada ne može, razrušiti nikakva sila. Kontrarevolucija neće biti u stanju da nas razbije, a mi ćemo nju razbiti. Kada budemo okupili mnogomilionske mase oko revolucionarne vlasti i razvili naš revolucionarni rat, mi ćemo biti u stanju da potpuno uništimo kontrarevoluciju i da uzmemo u svoje ruke čitavu Kinu.

Na istom mjestu

Najbogatiji izvor velike snage za vođenje rata nalazi se u narodnim masama. Japan se usudio da nas tiraniše prije svega zbog toga što narodne mase Kine nisu organizovane. Kada budemo otklonili ovaj nedostatak, japanski agresori će se naći pred ustalim mnogostomilionskim kineskim narodom kao divlji bik u vatrenom obruču – dovoljno je viknuti, i on će, užasnut, jurnuti u vatru i izgorjeti.

„O dugotrajnom ratu“ (Maj 1938), Izabrana djela II

Imperijalisti nas toliko maltretiraju da se prema tome moramo ozbiljno odnositi. Mi ne samo što treba da imamo moćnu regularnu armiju nego i da u širokim razmjerama stvaramo divizije narodnih gardista. Na taj način, ako imperijalisti izvrše agresiju protiv naše zemlje, njima će biti teško da učine čak i jedan jedini korak.

Intervju sa dopisnikom agencije Hsinhua (29. septembar 1958)

Sa gledišta revolucionarnog rata u cjelini, narodni partizanski rat i glavne snage Crvene armije su kao dvije ruke jednog čovjeka. Ako bismo koristili samo glavne snage Crvene armije, a ne bismo vodili narodni partizanski rat, značilo bi ratovati jednom rukom. Kada kažemo da je narod uporišnih baza jedan od faktora rata, osobito u vezi sa vojnim operacijama, mi konkretno imamo u vidu naoružani narod. To je glavni razlog toga što neprijatelj smatra opasnim da ulazi u naše uporišne baze.

„Pitanja strategije revolucionarnog rata u Kini“ (Decembar 1936), Izabrana djela I

Ishod rata uglavnom određuju vojni, politički, ekonomski i prirodni uslovi dveju zaraćenih strana. To je nesumnjivo. Ali, to nije sve. Ishod rata takođe određuje subjektivna sposobnost dveju zaraćenih strana u rukovođenju ratom. Vojni strateg ne može računati na pobjedu u ratu prekoračujući okvire koje nameću materijalni uslovi, ali može i treba da se bori za pobjedu unutar ovih okvira. Arena vojnog stratega izgrađena je na objektivnim materijalnim uslovima, ali na ovoj areni on može da režira mnoge živopisne, veličanstvene i dinamične komade.

Na istom mjestu

Cilj rata nije ništa drugo do „čuvanje sebe i uništenje neprijatelja“ (pod uništenjem neprijatelja podrazumijeva se njegovo razoružanje, odnosno tzv. „lišavanje neprijatelja sposobnosti da pruža otpor“, a ne njegovo potpuno fizičko istrebljenje). U drevnim ratovima su korišćeni koplje i štit: koplje je služilo za napad, za uništenje neprijatelja, a štit – za odbranu, za čuvanje sebe. I dan danas sve vrste oružja su dalji razvitak ove dvije vrste. Bombarder, mitraljez, dalekometni top i otrovni gas su dalji razvitak koplja, a protivavionsko sklonište, šljem, betonsko utvrđenje i gas- maska su dalji razvitak štita. Tenk je novo oružje u kome se kombinuju koplje i štit. Napad je glavno sredstvo za uništenje neprijatelja, ali ne treba zanemariti ni odbranu. Napad direktno služi za uništenje neprijatelja, a, istovremeno, za čuvanje sebe, jer ako ne uništiš neprijatelja, uništiće on tebe. Odbrana direktno služi za čuvanje sebe, ali je, istovremeno, pomoćno sredstvo za napad, ili sredstvo pripreme za prelaz u napad. Odstupanje ulazi u kategoriju odbrane i nastavak je odbrane, a gonjenje je nastavak napada. Treba istaći da je od ciljeva rata uništenje neprijatelja glavni cilj, a čuvanje sebe sporedni, pošto samo masovno uništenje neprijatelja može da efikasno obezbijedi čuvanje sebe. Otuda proističe da napad, kao glavno sredstvo za uništenje neprijatelja, igra glavnu ulogu, a odbrana, kao pomoćno sredstvo za uništenje neprijatelja i kao jedno od sredstava za čuvanje sebe, igra sporednu ulogu. Iako se u ratnoj praksi dešava da se veći dio vremena posvećuje odbrani, a manji napadu, ipak, ako se razmatra tok rata u cjelini, napad ostaje glavno sredstvo.

„O dugotrajnom ratu“ (Maj 1938), Izabrana djela II

Svi rukovodeći principi vojnih dejstava proističu iz jednog osnovnog principa, naime: treba na sve moguće načine čuvati svoje snage i uništavati snage neprijatelja… Kako onda objasniti podsticanje na herojsko samopožrtvovanje u ratu? Svaki rat traži cijenu, ponekad i veoma visoku. Da to ne protivriječi „čuvanju sebe“? U stvari, ni najmanje ne protivriječi. Tačnije, samopožrtvovanje i čuvanje sebe su suprotni, ali su međusobno uslovljeni. Jer su takve žrtve neophodne ne samo za uništenje neprijatelja nego i za čuvanje sebe – djelimično i privremeno „nečuvanje“ (žrtve ili plaćena cijena) potrebno je radi čuvanja sebe u cjelini i za uvijek. Iz gore navedenog osnovnog principa proističe čitav niz principa za rukovođenje vojnim dejstvima, počev od principa gađanja (zaklanjati se i potpuno iskorišćavati vatrenu moć: prvo – za čuvanje sebe, drugo – za uništenje neprijatelja), pa do principa strategije. Svi su oni prožeti duhom ovog osnovnog principa. Svi tehnički, taktički, operativni i strateški principi su uslov za primjenu ovog osnovnog principa. Princip čuvanja sebe i uništenja neprijatelja osnova je svih vojnih principa.

„Pitanja strategije partizanskog rata protiv japanskih agresora“ (Maj 1938), Izabrana djela II

Naši vojni principi sastoje se u sljedećem:

1) Najprije tući razbacane i izolovane, a zatim koncentrisane i jake neprijateljske snage.

2) Najprije zauzimati male i srednje gradove i prostrana seoska područja, a zatim velike gradove. 3) Postaviti sebi kao glavni cilj uništenje neprijateljske žive sile, a ne držanje ili zauzimanje gradova i teritorija. Držanje ili zauzimanje gradova i teritorija rezultat je uništenja neprijateljske žive sile, njihovo konačno držanje ili zauzimanje često je moguće samo poslije više prelaza iz ruku u ruke.

4) U svakom boju koncentrisati apsolutno nadmoćne snage (dva tri četiri, a ponekad čak i pet ili šest puta veće od neprijateljskih), opkoljavati neprijatelje sa svih strana, nastojati na njihovom potpunom uništenju, ne dajući nijednom da umakne iz obruča. U posebnim okolnostima, treba primjenjivati metod nanošenja uništavajućeg udara neprijateljima, tj., skoncentrisavši sve snage, nanositi im udare sa ćela i sa jednog ili oba krila, u cilju uništenja jednog dijela neprijatelja i razbijanja drugog, da bi naša armija da brzo prebaci svoje snage za uništenje i razbijanje drugih grupacija neprijateljske vojske. Treba nastojati da se izbjegavaju iscrpljujući bojevi u kojima dobijeno ne može da nadoknadi izgubljeno, ili mu je ravno. Na taj način, mada u cjelini nadmoćnost (brojna) nije na našoj strani, ipak, u svakom posebnom slučaju, u svakoj konkretnoj operaciji, mi imamo apsolutnu nadmoćnost koja nam u njoj obezbeđuje pobjedu. Tokom vremena, mi ćemo i u cjelini postati nadmoćniji i najzad ćemo uništiti sve neprijatelje.

5) Ne treba stupati u boj bez pripreme, bez uvjerenosti u njegov uspješan ishod; treba nastojati da budemo za svaki boj dobro pripremljeni i da obezbijedimo pobjedu na bazi upoređivanja naših uslova sa uslovima neprijatelja.

6) Razvijati stil: hrabro se boriti, ne plašiti se žrtava, ne plašiti se umora i neprekidno voditi bojeve (tj. u toku kratkog vremenskog razmaka nekoliko bojeva uzastopno, bez predaha).

7) Nastojati da se neprijatelj uništi kada se nalazi u pokretu. Istovremeno, pridavati važan značaj taktici napada na utvrđene položaje, radi zauzimanja neprijateljskih uporišta i gradova.

8) U pogledu napada na gradove: odlučno zauzimati sva slabo branjena uporišta i gradove neprijatelja; u podesnom momentu zauzimati sva uporišta i gradove neprijatelja sa srednjom odbrambenom sposobnošću, ukoliko to dozvoljava situacija; zauzimati sva uporišta i gradove koje neprijatelji snažno brane tek onda kada za to sazru uslovi.

9) Koristiti sve oružje zaplijenjeno od neprijatelja i veliki dio zarobljenika za popunjavanje svoje armije. Izvor ljudskih i materijalnih snaga naše armije uglavnom je na frontu.

10)Umješno koristiti vrijeme između dvije operacije za odmor i za sređivanje i obuku jedinica. Vrijeme za odmor i za sređivanje i obuku obično ne treba da bude suviše dugo, da se, koliko je god moguće, ne bi dalo vreme neprijatelju za predah.

To su osnovni metodi koje primjenjuje Narodnooslobodilačka armija za nanošenje poraza Čang Kaj Šeku. Prekaljujući se u toku dugotrajne borbe protiv unutrašnjih i spoljnih neprijatelja, Narodnooslobodilačka armija je stvorila ove metode koji potpuno odgovaraju našim sadašnjim uslovima… Naša strategija i taktika izgrađuju se na bazi narodnog rata. Nijedna antinarodna armija ne može da ih koristi .

„Sadašnja situacija i naši zadaci“ (25. decembar 1947), Izabrana djela IV

Nadmoćnost bez pripremljenosti nije prava nadmoćnost i znači odsustvo inicijative. Kada ovo shvati, vojska koja je slabija od neprijatelja, ali je pripremljena, često može da iznenadnim napadom nanese poraz nadmoćnijem neprijatelju.

„O dugotrajnom ratu“ (Maj 1938), Izabrana djela II