Osnovni kurs marksizma-lenjinizma-maoizma: 7. Borba protiv utopijskog socijalizma i uspostavljanje naučnog socijalizma

Utopijski socijalizam je pojam koji se koristi da opiše glavne trendove predmarksističkog socijalizma, koji je nastao i postao značajan u prvoj polovini 19. vijeka. Pojmovi „utopisti“ (izveden od ideje o utopiji, koja predstavlja stanje u kome je sve savršeno) i „socijalisti“ postali su popularni 1830-ih. Korišteni su kako bi opisali grupu mislilaca koji su razvijali teorije za promjenu društva koje bi više bilo zasnovano na jednakosti tako što bi se skroz odstranio individualizam, sebičnost i kompetitivnost u ljudskoj prirodi. Mnogi od ovih mislilaca ili njihovih sljedbenika pokušali su da primijene svoje teorije tako što su osnivali idealne zajednice u kojima su svi članovi radili, živjeli i dijelili plodove svoga rada na osnovu zadrugarstva. Oni su vjerovali da će takve idealne zajednice pružiti primjer koji će onda ostatak društva slijediti. Dakle, nisu se oslanjali na stvarne procese u društvu kako bi izgradili svoju viziju socijalizma, već su mislili da je racionalnost njihovih planova i ideja dovoljna da ubijedi ljude i promijeni društvo.

Utopijski socijalizam je, prije svega, bio reakcija na ugnjetavanje i eksploataciju radničke klase u kapitalizmu. Radnici su se žestoko borili za ukidanje feudalizma. Međutim, buržoaski slogani o slobodi, jednakosti i bratstvu značili su slobodu samo za kapitalističku klasu i pojačali su eksploataciju radnika. Različite socijalističke doktrine nastale su kao posljedica novonastalih klasnih protivrječnosti između kapitalista i radnika i kao protest protiv eksploatacije. One su pokušale da izgrade sistem koji će osigurati pravdu trudbenicima.

Anarhija kapitalističke proizvodnje bila je još jedan uzrok za nastanak socijalističkih teorija. Utopijski socijalisti su pokušali da izgrade racionalne sisteme koji će udovoljiti svim potrebama čovječanstva na uređen i harmoničan način. Neki od njih su čak pokušavali da ubijede kapitaliste i vladine službenike da su njihovi socijalistički sistemi mnogo racionalniji, isplanirani i, samim tim, poželjniji od postojećeg kapitalističkog sistema. Oni su čak i pokušavali da dobiju sredstva za svoje planove od bogatih ljudi.

Glavni nedostatak predmarksističkih socijalističkih doktrina bio je da nisu imale stvarnu osnovu u klasnoj protivrječnosti i klasnim borbama koje su se odigravale u društvu. Iako su njihove ideje i same bile rezultat klasnih protivrječnosti unutar društva, utopijski socijalisti nisu shvatali da je potpuno nužno voditi klasnu borbu a kako bi se postigao socijalizam. Premda su njihove ideje u stvarnosti bile odraz težnji proletarijata koji je bio u začetku, utopijski socijalisti nisu prepoznali najveću važnost revolucionarne uloge proletarijata u nastanku socijalizma.

Kada su Marks i Engels stupili u kontakt sa socijalističkim i komunističkim grupama, pokušavali su da ubijede sljedbenike teorija utopijskog socijalizma da su njihove ideje neispravne. Aktivno su učestvovali u raspravama u raznim revolucionarnim i radničkim grupama u kojima se raspravljalo o ovim teorijama i idejama. Njihov glavni cilj bio je da se da naučna osnova socijalističkoj teoriji. Da bi ovo učinili, morali su da razotkriju mane i pogrešno razumijevanje ranih socijalista i da uspostave socijalizam na čvrstoj osnovi marksističke teorije o klasnoj borbi.

Kao što je i sam Marks istakao, teorija o klasnoj borbi nije bila nešto novo što je on izmislio. Zapravo, rani socijalistički i čak buržoaski pisci bili su prilično svjesni klasa i klasne borbe i pisali su o tome. Međutim, ključna razlika marksističke teorije o klasnoj borbi je ta da ona pokazuje kako klasna borba neizbježno vodi ka socijalizmu i komunizmu.

Marks je prije svih pokazao da klase nisu nešto što je oduvijek postojalo u ljudskom društvu. On je pokazao da je postojao dug period ljudske istorije kada nije uopšte bilo klasa (tj. tokom primitivnog komunizma). Takođe će i u budućnosti nastati period kada opet neće biti klasa. Drugo, Marks je naročito analizirao klasnu borbu svoga doba između buržoazije i proletarijata i pokazao kako će ona neizbježno odvesti do radničke revolucije i uspostavljanja diktature proletarijata, tj. socijalizma. Treće, Marks je istakao da je sama diktatura proletarijata period tranzicije u novo društvo. Proletarijat može da se razvije samo tako što će uništiti sebe kao klasu, što će ukinuti sve klase i uspostaviti besklasno društvo, tj. komunizam.

Upravo ovu teoriju o klasnoj borbi Marks i Engels su razvili, propagirali i provodili u praksu tokom cijelog svog života. Ova marksistička teorija o klasnoj borbi je pretvorila socijalizam u nauku, koja je postavila osnovu naučnog socijalizma. Upravo ovim, socijalizam se više nije smatrao proizvodom nekog genijalnog uma, nego je postao nužan rezultat borbe između dvije istorijski razvijene klase – proletarijata i buržoazije. Zbog naučnog socijalizma zadatak socijalista nije postao taj da se pokuša razviti najsavršeniji, skladniji i racionalniji sistem društva, kao što su pokušali da urade utopijski socijalisti. Pod naučnim socijalizmom zadatak je bio da se analizira društvo, da se analizira istorija i ekonomska osnova klasnih protivrječnosti u društvu i da se iz ove ekonomske osnove pronađe način da se prekine sav klasni sukob i uspostavi socijalizam i komunizam.

Naučna razumljivost marksističke socijalističke teorije bila je toliko velika da su najiskreniji članovi raznih socijalističkih i komunističkih organizacija 1840-ih ubrzo odbacili predmarksističke i neklasne verzije socijalizma. Marks i Engels su uskoro postali ideološke vođe socijalističkog pokreta. Kada je nova internacionalna organizacija osnovana 1847. godine koja je ujedinila radnike, intelektualce i grupe revolucionarnih socijalista iz različitih zemalja, oni su odmah postali njene vođe. Predložili su i ime – Komunistička liga – a upravo su i oni zaduženi da sastave njen program. Ovaj program je nadaleko poznati Komunistički manifest. 

Komunistički manifest nije predstavljao samo prvi program i opštu liniju međunarodnog proletarijata. On je takođe uspostavio osnovne principe naučnog socijalizma i pristup svim drugim tipovima socijalizma. Pošto je brzo preveden na brojne jezike, Manifest je ubrzo proširio osnovne ideje marksističkog naučnog socijalizma cijelom Evropom, a potom i cijelim svijetom. Osnovni principi koji su izneseni u ovom dokumentu u suštini su ostali nepromijenjeni više od 150 godina, sve do današnjeg dana.